






Žao mi je što nismo mogli duže da šetamo tim predelima. Morali smo da požurimo kako nam ne bi zatvorili Masadu i uz put smo čežnjivo gledali zamagljene pejzaže Mrtvog mora. Stižemo do Masade i ponovo šok – zimsko radno vreme i u 16 već zatvaraju a ne kao što piše na netu u 17 sati. Došlo mi je da plačem, ali sam ipak smislila rešenje -poranićemo u povratku i opet doći.


Sada smo dobili idealnu priliku da sidjemo do mrtvog mora. To je, moglo bi se reći, nemoguća misija. Osim odredjenih mesta gde se plaća ulaz, sve ostalo je ogradjeno. Očajno smo gledali kako da se dokopamo obale i u jednom trenutku opazimo neki auto koji se probija kaldrmom i mi brzo za njim. Super! Sišli smo do obale. Mladi par iz auta je došao tu da roštilja a mi smo uživali u nestvarnom osećaju plutanja. Sante soli, grumenje, kristali i nestvarne boje zalaska sunca koje ti je za ledjima. Ne vidiš ga, već samo njegovu reminiscenciju u nekoj izmaglici i čežnjivom koloritu. Tamo se moram opet vratiti!


Crkva groba device Marije
Prva na putu nam je bila Maslinova gora sa crkvom uspenja, Getsimanskim vrtovima, crkva Marije Magdalene i grob Marije majke Hristove . U toj šetnji ugledamos grčku crkvu i naše ljude sa vodičem gde ulaze unutra. Lepo se mi njima pridružimos i neplanirano smo bili počašćeni obilaskom i te crkve.

Polako smo se primakli Lavljoj kapiji obuzeti onim veličanstvenim osećajem kada koračaš istorijom. Stari grad, via Dolorosa, Aja Aksa, Zid plača, šarmantni sokaci puni svakojakih drangulija. Linkovi za pobliže upoznavanje sa pomenutim zdanjima u starom gradu:

Kafići, čajnice, mirisi i novi neobični ukusi. Jedva sam čekala da probam pravi humus.

Došli smo konačno i do crkve svetoga groba. Neopisiva gužva! U tom razgledanju, spustili smo se duboko do neke pećine i tu sam doživela bliski susret treće vrste.

Ja kao poznati pragmatik, ateist a istovremeno maštar i vernik, doživela sam takvu navalu plača od iznenadne tuge i teskobe. Noge su mi postale kao od olova i nisam mogla da se vratim nazad. Sela sam šokirana na stepenice a moji su mi se smejali misleći da se foliram. Sutra smo ponovo došli na isto mesto i opet isti osećaj. Ostalo mi je nerazjašnjeno to stanje, sve do odlaska na Paros i obilazak crkve stotinu vrata. Isti osećaj! Konačno sam istražila i saznala da je i tu bila Helena, Konstantinova majka sa povratka iz svete zemlje odakle je nosila sveti krst. Bura ih je nanela na Paros. Reinkarnacija ili šta drugo- ostade mi veliko pitanje!

Posle tužnih osećaja, stignemo do zida plača i tu umalo ne umrem od smeha! Mi odemo na žensku stranu zida, prigrlimo ga i pomolimo se. Nastavimo ka muškoj da sačekamo mog muža i kad smo ga videle sa kapicom naslonjenog na zid u zdušnoj molitvi, bilo je neodoljivo ne slikati ga.

Svaki pokušaj da udjemo u Aja Aksu je bio neuspešan jer imaju određeno vreme za posete, a mi smo stalno naletali ili u vreme molitve ili nekog plicijskog časa! Uglavnom, samo smo joj se divili iz daljine. Slike ispod, prikazuju Cardo nekad i sad. To je u rimsko doba bila središnja ulica oivičena kolonadama, gde se sve dešavalo, od tržnice do šetališta. Forum je uvek bio u blizini.


Dan je euforično odmakao i morali smo taksijem u stan jer su nas noge izdale.Čekao nas je nastavak sutra. Jerusalim je čudo i mislim da ga svaki čovek mora videti bar jednom u životu. Ujutru smo krenuli, kao što sam već pomenula, ponovo u crkvu Hristovog groba. Opet isti osećaj u pećini gde je Helena pronašla krst!

U istoj crkvi su me naterali da čekam u redu skoro jedan sat da bi ušli u prostor gde je Hristov grob. Kada konačno uđeš i taman se spremaš da klekneš, oni već viču „Next“. Apsolutno razočaravajuće i žao mi je bilo izgubljenog vremena. Pošto smo tog dana krenuli autom planirajući izlet van grada, iznenadili smo se da uopšte nije bio problem za parkiranje ispod zidina starog grada. Šetnju smo nastavili do palate kralja Davida.


Ideja da odemo do Vitlejema nam se nije ostvarila jer u te delove teritorije možeš ići samo taksijem. Odlučili smo da skoknemo do glavnog grada i Sredozemnog mora. Gužva na putu nas je i od tog cilja razmašila i skrenuli smo u Jafu koja je u predgrađu Tel Aviva.
Jaffa biskvit
Veoma staro, romantično mesto. Ulični svirači još lepše upotpunjuju tu atmosferu.

Uživanje u zalasku sunca smo upotpunili večerom u jednoj grčkoj taverni. Bilo je više lokalnih specijaliteta nego grčkih ali se mi krasno ispričasmo sa vlasnikom, kao strastveni obožavaoci Grčke.

Ipak smo se u odlasku provozali ulicama Tel Aviva i ostavili ga za neki drugi put. Ogroman grad i kako smo čuli Meka za provod.
Masada i povratak u Eilat
U rano jutro. krenuli smo put Masade i medju prvima se ukrcali na gondolu. Masada je sveto mesto Izraelaca i tu njihovi vojnici polažu zakletvu.

Priča o Masadi je spoj divljenja i grozote. Jevreji su radije izabrali da umru nego da postanu robovi Rimljanima. Pošto je samoubistvo u jevrejskoj veri zabranjeno, vođa Eleazar je žrebom izabrao desetoricu koji su pobili svo stanovništvo i na kraju jedni druge. Samo je jedan morao da izvrši samoubistvo. Ostavili su i sakrili dve žene i petoro dece, da svedoče da nije išlo za očaj već hrabrost i borbu za slobodu. Rimljani su doživeli gorku pobedu!

Do vrha mnogi pešače. Odozgo je fascinantan pogled na predele koji vas podsećaju na mesečevu površinu. Mrtvo more nam je tog ranog jutra blještalo zajedno sa istočnim suncem.



Ponovo smo morali da požurimo jer je bio petak i do određenog vremena smo trebali vratiti auto. Konačno stigosmo u Eilat, da se i njemu malo posvetimo. Izabrala sam simpatičan hotelčić tik do autobuske stanice sa koje ćemo sutradan na aerodrom .

Pravo iznenađenje je ova mala metropola na jugu Izraela. Grandiozni hoteli svih svetskih poznatih lanaca, aerodrom u sred grada i avioni vam proleću iznad glava. Plaže uredjene, kupača koliko hoćete ali boja mora me uopšte nije oduševila. Crveno more ipak više oduševljava podvodnim svetom.

Problem smo imali u potrazi za restoranima jer se već svi pripremaju za šabat i skoro ništa ne radi. Slučajno smo prisustvovali sceni spontanog plesa turista Jevreja i oduševili se melosom koji je tako melanholičan. Naravno, kakva bi to turistička Meka bila kad ne bi imala muzičku fontanu. Fascinantna je!

Blizu su vam i Jordan i Egipat. Strašno me vuklo da bi skoknuli do Petre ali tu ne bi mogli izbeći vize. Zato sam Petru ostavila za sledeći februar i svoju novu turu po Jordanu.

Finansijski vam je uvek isplativije da se sami organizujete. Ovo putovanje nas je koštalo 1200 eura za troje sa apsolutno svim troškovima od vožnje do aerodroma, parkinga na istom, hrane, ulaznica, benzina, rentanja auta, luksuznog i odličnog smeštaja! Apsolutno nećete naći ni najjeftiniju agenciju za te pare! Izrael je destinacija koju moram dovršiti i sigurno ću mu se vratiti.
Nista niste pisali o ulasku u Izrael!
Sviđa mi seSviđa se 2 people
Drama, al kad znaš šta te očekuje, prihvatiš to sa osmehom i strpljenjem dok ne prođeš! Meni bilo zabavno😉
Sviđa mi seSviđa mi se
Jako interesantno napisano. Samo tako naprijed. Čekam na novi putopis.
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Nećeš dugo čekati jer me uhvatila ludačka euforija a puno toga mi vrije u glavi.Hoće van😂
Sviđa mi seSviđa mi se
Baš sam uživala čitajući!!! Merkamo već poslednjih godina te krajeve, posebno Jordan, ali do sada se ta tura nije ostvarila. Kako ti se dopao lokalni humus? Ima li značajnije razlike u ukusu od onoga što se može naći kod nas?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja upravo finaliziram krug po Jordanu gde idemo februara.Treba iskoristiti iz Budimpešte jeftine letove. Dugo sam sanjala o Petri i usliši mi želju Ryanair.Humusa ima više vrsta i svi su specifični.Inače obožavam istočnjačku kuhinju i te krajeve.Jedva čekam na istok Turske,samo još muža da ubedim😁
Sviđa mi seSviđa se 1 person
Samo na aerodromu u Akabi se dobija besplatna viza.
Postoji finta i za prelaz Eilat/Aqaba ili ako se dolazi iz Egipta, ali potrebno je proveriti.
Pozdrav iz Jordana!
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala za informacije, da sam to znala možda bi skočili do Petre iako bolje Jordan sam za sebe. Ionako smo imali malo vremena za Izrael,još puno toga na severu bih obišla. Sada 16.2. idemo za Jordan i baš ćemo ga lepo obići.Od Jeraha do Akabe i sve uz put. Ako imate kakav savet biće nam dobrodošao, u Amanu imamo hotel blizu rimskog teatra. Autom idemo, ovaj put cela porodica!
Sviđa mi seSviđa mi se
Uzivala sam citajuci tvoj putopis.Meni je to zeljena destinacija.Ja sam starija,a moji vrsnjaci su vrlo nepokretni,tj.lenji.Volela bih ako postoji neko organizovanje ,tj.da se udruzi par ljudi koji vole putovanja.Mozda mi mozes pomoci.Pozdrav Mirjana.
Sviđa mi seSviđa mi se